Bojanje kose kod kuće: mitovi i činjenice

Zašto su savjeti o kućnom bojanju kose toliko proturječni

Svi koji su ikada bojali kosu kod kuće znaju ovu situaciju. U kutiji se nalazi uputa u nekoliko rečenica: nanesite, ostavite da djeluje, isperite. No, čim isti upit unesete u tražilicu ili ga postavite u raspravi, dobit ćete pet odgovora koji se međusobno proturječe. Jedan preporučuje oprati kosu dan ranije, drugi ne prati je cijeli tjedan. Jedan tvrdi da sijede vlasi treba unaprijed pripremiti, drugi da je dovoljno produžiti vrijeme djelovanja. I oba opisuju iskustvo koje su autorice doista doživjele.

Objašnjenje nije u tome da netko od njih govori neistinu. Bojanje je kemijski proces čiji rezultat ovisi o ulaznim uvjetima – a oni se kod dvije osobe razlikuju mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Ista boja iz iste kutije stoga kod jedne čitateljice može stvoriti točno nijansu s pakiranja, a kod druge završiti dva tona drugačije.

Razlike imaju nekoliko ponavljajućih izvora:

• Početna boja i njezina povijest. Vlas koja nikada nije bila bojana reagira drugačije od vlasi nakon nekoliko bojenja, pramenova ili izbjeljivanja. Preparat djeluje na ono što je stvarno na glavi, a ne na ono što je fotografirano na kutiji.
• Poroznost vlasi. Vlas s oštećenim vanjskim slojem brže upija pigment, ali ga jednako brzo i gubi. Zato ista nijansa nekome traje mjesecima, a drugome izblijedi nakon nekoliko pranja.
• Vrsta korištenog preparata. Permanentna boja, demi-permanentna boja i tonirajući preparat djeluju na vlas različito duboko. Savjet koji vrijedi za jedan od njih može biti zbunjujući za drugi – a u raspravama se ta razlika gotovo nikada ne spominje.
• Uvjeti nanošenja. Temperatura u prostoriji, količina boje, debljina odvojenih pramenova i brzina rada utječu na to koliko će ravnomjerno reakcija proteći. Kod kuće se ti parametri mijenjaju od bojenja do bojenja, u salonu su stabilniji.

Kada se sretnu dvije različite kombinacije ovih faktora, nastaju dva različita rezultata. Oba iskustva su istinita, samo opisuju različito početno stanje. Problem nastaje kada pojedinačno iskustvo postane opće pravilo i počne se prenositi dalje kao činjenica – bez uvjeta pod kojima je izvorno funkcioniralo.

U daljnjim dijelovima teksta stoga ćemo pojedinačne tvrdnje mjeriti jednostavnim kriterijem. Svaki savjet pokušat ćemo svrstati u jednu od tri skupine:

1. Izlazi iz kemije bojenja. Vrijedi bez obzira na tip vlasi, jer opisuje sam princip reakcije.
2. Vrijedi uvjetno. Funkcionira samo kod određene poroznosti, određenog početnog tona ili određene vrste preparata – i izvan tih uvjeta prestaje imati smisla.
3. Radi se o navici koja se prenosi dalje. Tvrdnja se ponavlja generacijama, ali za nju ne nalazimo dokazivu potporu.

Cilj nije odlučiti tko je bio u pravu u određenoj raspravi. Korisnije je dati vam okvir u kojem ćete se sljedeći put sami snaći: kada naiđete na proturječan savjet, znat ćete što pitati – koja je bila početna nijansa, u kakvom je stanju bila vlas i kojim tipom preparata se bojilo. Bez ta tri podatka većina savjeta o kućnom bojanju kose je samo pogađanje naslijepo.

Što se zapravo događa s kosom tijekom bojanja

Većina nesporazuma oko kućnog bojanja proizlazi iz jedne pretpostavke: da se boja ponaša poput laka koji se nanosi na površinu i suši. U stvarnosti, radi se o kemijskoj reakciji koja se odvija unutar vlasi kose. Kada znate što se događa unutar vlasi, lako ćete prepoznati koja tvrdnja iz rasprava ima smisla, a koja je samo prenesena zabluda.

Struktura kose: kutikula, korteks, pigment

Vanjski sloj kose čini kutikula – ljuskice koje se preklapaju slično kao crijepovi na krovu i štite unutrašnjost vlasi. Ispod nje leži korteks, najmasivniji sloj s prirodnim pigmentom melaninom. Upravo melanin određuje hoće li kosa biti smeđa, plava ili crvena. Boja se stoga mora probiti kroz kutikulu do korteksa – inače će izblijediti nakon nekoliko pranja.

Permanentna boja to rješava s dvije komponente koje se miješaju neposredno prije nanošenja. Alkalna komponenta, najčešće na bazi amonijaka, povećava pH i potiče ljuskice kutikule da se podignu i propuste aktivne tvari unutra. Oksidacijsko sredstvo, obično vodikov peroksid, zatim u korteksu razgrađuje dio prirodnog pigmenta i pokreće reakciju pri kojoj se od malih bezbojnih molekula formiraju veće molekule boje. One su prevelike da bi prošle natrag van – zato se permanentna boja ne ispire, već samo izrasta.

Permanentna boja, demi-permanentna boja, tonirajući preparat

Zamjena ovih triju kategorija uzrok je velikog dijela kućnih razočaranja. Razlika je u jednoj stvari – koliko duboko preparat prodire.

• Permanentna boja radi s većom koncentracijom oksidacijskog sredstva i alkalnim okruženjem. Može posvijetliti, prekriti sijede i značajno promijeniti nijansu. Ne ispire se, pa na prijelazu s izrastom nastaje vidljiv prijelaz.
• Demi-permanentna boja, na pakiranjima ponekad opisana kao bez amonijaka, sadrži slabije oksidacijsko sredstvo i blažu alkalnu komponentu. Pigment ulazi u kosu, ali se slabije drži i postupno ispire. Ne može posvijetliti prirodnu nijansu – nema dovoljno snage za razgradnju melanina.
• Tonirajući preparat, odnosno tonirajući šampon, maska ili pjena, pohranjuje pigment pretežno u površinske slojeve vlasi. Unutarnju strukturu ne mijenja, pa se najbrže ispire. Služi za osvježenje nijanse i neutralizaciju neželjenih tonova, obično žutog podtona kod posvijetljene kose.

Praktičan zaključak je jednostavan. Ako od tonirajućeg šampona očekujete put iz smeđe u plavu, rezultat će vas razočarati – ne zato što preparat ne djeluje, već zato što za taj posao nema alate.

Zašto izbjeljivanje opterećuje kosu drugačije nego tamnjenje

Posvjetljivanje i tamnjenje nisu dva smjera iste staze. Kod tamnjenja se pigment dodaje u kosu – kutikula se doduše otvara, ali melanin uglavnom ostaje na mjestu. Kod izbjeljivanja se, naprotiv, pigment razgrađuje, i što više nijansi želite ići gore, to duže i intenzivnije smjesa mora djelovati. Osim melanina, pritom utječe i na veze u keratinu, koje kosi daju čvrstoću i elastičnost.

Odavde proizlazi razlika koju poznajete iz prakse. Tamnija kosa obično izgubi samo nešto sjaja, dok izrazito posvijetljena kosa postaje porozna, teže se raščešljava i lakše lomi. Oštećena kutikula se dodatno ne zatvara potpuno, pa vlakno teže zadržava vlagu i naknadno naneseni pigment. Nakon izrazitog posvjetljivanja stoga ima smisla računati s drugačijom kućnom njegom nego nakon samo osvježenja tona.

Ova osnova je ujedno i mjerilo za ostatak članka. Kad god dalje naiđete na tvrdnju o pranju kose, sijedima ili boji preko boje, provjerite je jednim pitanjem: što bi moralo vrijediti unutar vlasi da bi taj savjet imao smisla?

Miti o pripremi: pranje kose, masnoća, alergijski test

Priprema je faza u kojoj se kućno bojanje najčešće vodi savjetima prenošenim s generacije na generaciju. Većina njih je nekada imala smisla – samo se u međuvremenu promijenio sastav boja. Prođimo kroz tri najčešće tvrdnje i detalje koji se u uputama skraćuju.

„Ne smijete prati kosu prije bojanja“

Ovaj savjet je jedan od najčešće ponavljanih i vjerojatno potječe iz vremena kada su kućne boje bile iritantnije nego danas. Pretpostavka je bila da neoprana koža prekrivena sebumom smanjuje neugodno peckanje. Današnje kremaste formule rade s drugim puferirajućim i umirujućim sastojcima, pa izvorni razlog više ne vrijedi u tolikoj mjeri.

Praktična srž savjeta ipak ostaje, samo iz drugog razloga: većina proizvođača navodi primjenu na suhoj i neopranoj kosi, jer se suha kosa lakše dijeli u pramenove i boja po njoj ne klizi. Razuman kompromis je oprati kosu dan ili dva unaprijed.

„Masnoća štiti vlasište“

Sebum je vrlo tanak sloj, a ne zaštitna barijera. Jedan dan bez pranja neće ništa promijeniti na rezultatu, ali tri dana bez pranja neće zaštititi kožu od oksidacijske smjese – samo će otežati posao. Jači film od stilizirajućih proizvoda, tipično od laka, pjene ili suhog šampona, može naprotiv spriječiti ravnomjerno nanošenje boje i rezultat može biti neujednačen.

Ako ste dakle prije bojanja nekoliko dana koristili suhi šampon ili intenzivan styling, radije operite kosu i bojajte s odmakom, idealno drugi dan. Neposredno prije bojanja izostavite bogate maske, uljne kure i leave-in proizvode s izraženom konzistencijom – njihov film je pri primjeni više na smetnji. Vaša uobičajena njega dolazi na red tek nakon bojanja.

„Alergijski test je nepotrebna formalnost“

Ovo je jedina točka pripreme kod koje nema smisla tražiti prečac. Proizvođači oksidacijskih boja test podnošljivosti navode u uputama i preporučuju ga ponoviti prije svakog bojanja, čak i ako ste isti nijansu koristili već mnogo puta – osjetljivost na neke sastojke može se pojaviti tek nakon godina korištenja. Navika „ista boja, nema što testirati“ ne pokriva ovaj scenarij.

Specifičan postupak uvijek se vodi uputama uz određenu boju. Obično se radi o maloj količini pomiješane smjese nanesenoj na kožu iza uha ili u pregib lakta i o razmaku od oko 48 sati. Ako se pojavi crvenilo, svrbež, peckanje ili oteklina, boju nemojte koristiti i posavjetujte se s liječnikom.

Detalji koje upute izostavljaju

Osim samih mitova, iz uputa se često izgube sitnice koje odlučuju o tome kako ravnomjerno boja prianja:

• Rasčešljavanje unaprijed. Kosu temeljito raščešljajte još prije miješanja boje. U zamršenom pramenu ostaju mjesta gdje smjesa ne dolazi, i upravo tamo nastaju svjetlije mrlje.
• Podjela u pramenove. Četiri sekcije – dvije prednje i dvije stražnje – odvojene štipaljkama daju mnogo ravnomjerniji rezultat nego nanošenje „odozgo prema dolje“. Radite po tankim pramenovima, ne po velikim površinama.
• Zaštita linije kose. Tanak sloj masne kreme duž čela, na ušima i u zatiljku spriječit će da na koži ostanu tamni rubovi. Kožu glave kremom ne mažite.
• Rukavice i vrijeme. Rukavice pripadaju boji već pri miješanju. Pomiješanu smjesu koristite odmah, ako upute izričito ne navode drugačije.
• Praćenje vremena djelovanja. Odbrojavanje počinje od završetka nanošenja, ne od početka. Kod duže kose između prvog i posljednjeg pramena može biti i deset minuta razlike.

Zaključak: bez svježe oprane kose možete, bez pažljivog raščešljavanja i podjele u pramenove teško, a alergijski test nikada ne preskačite.

Rezultat bojanja: sijeda kosa, kana, boja preko boje

Razočaranje kućnim bojanjem obično ne dolazi tijekom nanošenja, već pri pogledu u ogledalo tri tjedna kasnije. Upravo se na rezultat veže najviše tvrdnji koje se prenose s generacije na generaciju – a dio njih opisuje više formulacije stare dvadeset godina nego današnji sadržaj kutije.

„Boja na boju nikad ne sjedne.“ Ova tvrdnja je pojednostavljena. Boja ne izbjeljuje umjetni pigment koji je već u kosi: ako imate dužine obojane u tamno i želite nekoliko tonova svjetliji rezultat, sama kremasta boja to neće postići. Prebojavanje u istu dubinu ili u tamniju nijansu, naprotiv, obično prolazi bez problema. Najčešći rezultat ponovnog bojanja nije „ne sjedne“, već neujednačenost – dužine zasićene pigmentom iz prethodnih bojenja prihvaćaju boju drugačije nego svježi izrast. Rješenje nije više boje, već raspodjela nanošenja: najprije izrast, na dužine tek u posljednjim minutama djelovanja.

„Kana i kemijska boja se ne smiju susresti.“ Ovdje je jezgra istine, ali ne u obliku u kojem mit kruži. Problematične su kompozitne kane, u koje se zbog intenzivnije boje dodaju metalne soli – one mogu pri kontaktu s oksidacijskim sredstvom reagirati nepredvidivo. Čista kana se tako ne ponaša, ali pod njom se boja taloži drugačije: obavija vlas, pa je rezultat kemijskog bojanja obično prigušeniji ili neujednačen. Ako ne znate točno sastav vaše kane, isprobajte boju najprije na odrezanom pramenu.

„Sijede se kod kuće ne mogu prekriti.“ Sijeda kosa ne sadrži melanin, obično je grublja i ima čvrsto zatvorenu kutikulu, pa pigment prihvaća sporije. To ne znači da kućno bojanje ne funkcionira – sijede samo trebaju trajnu boju, poštivanje vremena djelovanja i nijanse s većim udjelom prirodnih, neutralnih tonova. Tonirajući preparati i demi-trajne boje ih više posvjetljuju u topliji ton, nego što ih potpuno prekrivaju. Kod otpornijih sijedih oko sljepoočnica pomaže započeti nanošenjem upravo tamo.

„Tamna nijansa uvijek traje duže.“ Ne odlučuje tamnost, već veličina i stabilnost molekula pigmenta. Crveni i bakreni pigmenti spadaju među one većeg volumena i iz kose se ispiru brže, pa žarko crvena blijedi prije nego tamno smeđa. Hladne, pepeljaste nijanse opet gube neutralizirajuću komponentu i ispod njih se pojavljuje topli podton, koji je u kosi bio cijelo vrijeme. Na promjenu nijanse utječe topla voda, često pranje, sunce, klorirana voda i toplinsko oblikovanje.

Što može učiniti kućna njega? Tonirajuća maska sadrži izravne pigmente koji se talože u površinskim slojevima kose i nijansu korigiraju za nekoliko pranja: žućkasti ton smanjuje ljubičasti ili biserni pigment, izblijedjelu bakar oživljava bakrena varijanta. Ne radi se o novoj boji, već o privremenoj korekciji. Šampon za obojenu kosu radi s nježnijim tenzidima i nižim pH, pa kutikulu toliko ne otvara; izbljeđivanje ne zaustavlja, ali može produžiti interval između bojenja.

Kod kuće možete obaviti veliki dio posla, ali postoje situacije kada se posjet frizeru isplati više nego eksperiment:

• posvjetljivanje za više od dva tona, posebno iz prethodno obojenih dužina,
• uklanjanje neželjene nijanse, poput mesingane ili zelenkaste,
• prijelaz s kane ili boje nepoznatog sastava na kemijsko bojanje,
• kombinacija bojanja s kemijskim ravnanjem ili trajnom ondulacijom,
• kosa koja je nakon prethodnog tretmana lomljiva i vidljivo porozna.

Ne radi se o tome da je kućna boja manje kvalitetna. Radi se o zahvatima kod kojih se eventualna greška teže i skuplje ispravlja nego kod običnog prebojanja izrasta.

Bond proizvodi tipa Fibreplex: što se može dokazati, a što ne

Bond proizvodi su tema oko koje se mišljenja najviše razilaze. Jednom se o njima govori kao o osiguranju koje čini izbjeljivanje bez posljedica, drugi put kao o marketinškom dodatku. Stvarnost se može opisati objektivno – dovoljno je odvojiti ono što proizvođači izjavljuju od onoga što sami pretpostavljamo.

Kako funkcionira bond tehnologija

Oblik i čvrstoću vlasi održavaju, između ostalog, poprečne veze između proteinskih lanaca unutar vlasi. Kemijsko bojanje, a posebno izbjeljivanje, opterećuju te veze: što je veće posvjetljivanje, to je veći zahvat. Bond proizvodi – u profesionalnom asortimanu ih zastupa primjerice linija Schwarzkopf Professional Fibreplex – dodaju se izravno u smjesu za bojanje ili izbjeljivanje, ili se primjenjuju kao zaseban korak odmah nakon ispiranja boje. Proizvođači navode da bi trebali djelovati na te veze tijekom kemijskog procesa i tako smanjiti opterećenje vlasi.

Bond nije njega koju dodajete na gotovu boju kao masku. Većina sustava je dizajnirana tako da se prvi sastojak miješa u smjesu, a drugi se nanosi neposredno nakon ispiranja. Stoga pročitajte upute prije nego što počnete miješati boju – redoslijed koraka ovdje igra veću ulogu nego kod obične kozmetike za kosu.

Što bond proizvodi stvarno mogu

• Osmišljeni su kao dodatak kemijskom procesu, a ne kao samostalna kura. Stoga imaju smisla uglavnom tamo gdje se posvjetljuje ili melira.
• Deklarirana prednost je niže opterećenje vlasi tijekom bojanja – dakle kosa koja se nakon zahvata manje lomi i lakše raščešljava.
• Kod tamnijih nijansi, gdje se samo tonira ili prekrivaju izrastci bez posvjetljivanja, korist je manja.

Što bond proizvod ne može

• Neće vratiti kosu koja je već sada oštećena. Djeluje tijekom zahvata, a ne retroaktivno na prethodno oštećene duljine.
• Nije dopuštenje za posvjetljivanje kose za pet tonova odjednom. Ako vam frizer preporuči razdijeliti posvjetljivanje na više posjeta, bond na tome ništa ne mijenja.
• Ne jamči nijansu. Rezultat i dalje ovisi o početnoj bazi, vremenu djelovanja i o tome koliko ravnomjerno nanesete boju.
• Kod kuće nemate način provjeriti je li djelovao. To možete procijeniti samo prema tome kako se kosa ponaša nakon bojanja.

Kućna rutina nakon bojanja

Bilo da koristite bond ili ne, o rezultatu odlučuje prvenstveno naknadna njega. Dovoljna su tri koraka:

1. Šampon za obojenu kosu. Pere nježnije i formuliran je tako da pigment duže traje – primjerice Wella Professionals SP Color Save Shampoo.
2. Maska ili njega bez ispiranja. Maska jednom do dva puta tjedno hrani kosu, mlijeko bez ispiranja tipa Milk_Shake Incredible Milk prikladno je za svakodnevnu upotrebu. Za duljine opterećene posvjetljivanjem dobra je opcija Wella Professionals SP Luxe Oil Keratin Restore Mask.
3. Tonirajući proizvod prema nijansi. Osvježava boju između bojanja i odgađa termin sljedećeg kemijskog zahvata.

Orijentacijski savjeti prema nijansi

• Plava i melir. Ovdje se uglavnom rješavaju topli žuti tonovi. Pomaže šampon protiv žutila, primjerice Kemon Actyva Colore Brillante Anti-Yellow Shampoo, ili tonirajuća maska Wella Professionals Color Fresh Mask Pearl Blonde. Mijenjajte ih s običnim šamponom, inače nijansa može preći u sivo-plavu.
• Tamne i bakrene nijanse. Ovdje se najčešće ispire zasićenost. Linije za toniranje poput Lakmé Teknia Color Refresh izjednačavaju nijansu bez potrebe za dodatnom oksidacijskom bojom.

Bond proizvodi su, dakle, koristan alat, a ne čarolija. U kombinaciji s razumnim postupkom i jednostavnom kućnom njegom daju kosi dobru početnu poziciju. Kao izgovor za hrabrije posvjetljivanje nego što kosa može podnijeti, ipak ne funkcioniraju.